Plućnjak (Pulmonaria officinalis) je trajna dlakava biljka jajastih donjih listova na kratkim peteljkama, i gornjim manjim sedećim listovima. Listovi imaju manje ili više karakterističnih belih mrlja. Cvetovi su raznih boja, od ružičaste na početku cvetanja do ljubičaste, plave i crvenkaste, a smešteni su na vrhu stabljike. Koren je valjkast, koso razgranat.
Naziv biljke potiče od naziva organa – pluća, dok u ostalim jezicima ime potiče od latinske reči istog značenja. Karl Line je nazvao vrstu officinalis zbog medicinskih svojstava ove biljke, a taj naziv se koristi od Srednjeg veka zbog djelovanja biljke, odnosno olakšavanja iskašljavanja (latinski naziv – Pulmonaria officinalis). Sveta Hildegarda preporučuje plućnjak za lečenje pluća tako što ćete plućnjak kuvati u vinu.
Plućnjak pripada porodici Boraginaceae, a lečnički naziv mu je Pulmonariae herba – maculosae.
Plućnjak cvetaod marta do maja i obično raste po krčevinama, šumama, šumskim čistinama i slično. Biljka je bez posebnog mirisa i ukusa.
Sakuljaju se listovi ili cela biljka u cvetu bez korena, i suši se na toplom i promajnom mestu u hladu. Osušenu biljku usitniti i čuvati u staklenoj tegli ili u papirnoj kesi.
Plućnjak jeprirodni adstrigent, antiseptik, antibakterik, antiinflamator, antiskorbut, detoksikant, diuretik, ekspektorant, laksativ. U narodnoj medicini ovo je vrlo korišćena biljka za lečenje bolesti pluća, po kojima je biljka dobila ime, lat. Pulmonaria, što znači pluća, kao i zbog belih tačkica na listovima plućnjaka koji podsjećaju na pluća.
Biljka sadrži alantoin, resin, flavonoide – kvercentrin, sluz, kemferol, silikats, minerale – kalcijum, gvoždje, kalcijum karbonat, tanin, eterično ulje, vitamin C, itd.
Plućnjak je sastavni deo svih čajeva i sirupa za bolesti pluća, a pomaže i kod mladih i starijih osoba, kao i kod lakših i težih stanja. Zapadna narodna medicina plućnjak koristi kod lečenja krvi, krvarenja, pluća, bronhitisa, proliva, groznice, angine, kašlja, hemoroida, promuklosti, prehlade, gripa, za izazivanje znojenja, lečenje rana, akni, bolesti očiju, kožnih bolesti, kod nedostatka vitamina C, za izazivanje znojenja.
Kombinacija lekovitog bilja za lečenje plućnih oboljenja je: preslica, podbel, hajdučka trava, žalfija, bokvica, list belog sleza i plućnjak.
Narodna medicina preporuča korišćenje plućnjaka za lečenje: akutne i hronične upale bronhija, emfizema pluća, upale dušnika, upale ždreka, teškog disanja, „katara“ pluća kod pušača kao i sve druge vrste katara disajnih puteva, preležane upala pluća i gripa, plućne tuberkuloze, suvog, krvavog, magarećeg kašlja, kašalja s’ gustim ispljuvkom kojeg je teško izbaciti i koji je neugodnog mirisa naročito kod starijih osoba.
Od plućnjaka se kuva čaj i pravi tinktura plućnjaka koje imaju istovetno dejstvo
Tekst služi u informativne svrhe i nikako ne treba primenjivati samomedikaciju pre konsultacije sa stručnom medicinskom osobom.
Plućnjak – Čaj za disajne puteve
Herba plućnjaka predstavlja prirodni lek sa brojnim zdravstvenim koristima, posebno za respiratorni sistem. Njena priprema je jednostavna, a redovno konzumiranje može doprineti poboljšanju zdravlja.
Biljne kapi plućnjaka – tinktura
Pomažu kod upale pluća i grla, kod promuklosti (naročito pogoduju osobama koje se profesionalno bave retorikom), kod bronhitisa, iskašljavanja i razređivanja bronhijalnog sekreta. Sasvim prirodne kapi, etanolni rastvor bez veštačkih dodataka, bez termičke obrade. Napravljene od herbe biljaka sa zdravog terena. Biljne kapi plućnjaka piju se razređene u časi vode 2-3 puta dnevno 10-20 kapi zavisno od težine zdravstvenog problema. Važno je napomenuti da se koriste i kao preventiva. Pre upotrebe konsultovati stručnu medicinsku osobu. Cena 600 dinara 100 ml


